Osnovna škola Mate Lovraka Veliki Grđevac

 

 

         O postanku i radu ove škole vrlo je malo podataka. Stare arhive nema, sve je spaljeno za  vrijeme 2.svjetskog rata. Ovi podatci prikupljeni su od starih ljudi. Stara školska zgrada je bila jako trošna, a jedna soba je bila stan učitelja. Kažu da je ovaj kraj bio Vojna krajina, a sjedišta kapetana i natporučnika su bila u Gornjoj Kovačici i Pavlovcu. U Velikoj Trnovitici su se podoficiri i oficiri izučavali u „carskoj školi“ za učitelje. Kažu da su učitelji Benković i Matković otamo došli u   Pavlovac u staru školu za učitelje. Djece je bilo sve više, pa je jedna učionica bila u selu kod    Černija. Tamo je išao 1. i 2. razred, a u staroj školi 3. i 4. razred. Na mjestu današnje škole bio je stan oficira, pa je temelj te kasarne – stana, poslužio kao temelj za izgradnju nove školske zgrade. U to doba oko škole nije bilo puno susjeda. Nitko ne zna točno kada je škola počela s radom.     Većina tvrdi da je to bilo prije nego u Velikom Grđevcu koji za vrijeme Vojne krajine nije imao veliko značenje, jer su glavni oficiri bili u G.Kovačici i Pavlovcu. Neki stari ljudi tvrde da je pred građenje nove škole, učiteljevao Stjepan plemeniti Tomić i da je molio općinske odbornike da se zauzmu za izgradnju nove škole. Škola se počela graditi na temeljima „časničkog stana“. Zgrada je duga preko 32 metra i široka 12 metara. U njoj su izgrađene dvije velike učionice i 2 učiteljska stana.

        Smatra se da je škola građena 1910. godine iako neki kažu 1909. godine. U to doba građena je i pruga Bjelovar – Garešnica. Gospodarske zgrade su bile prema pričanju djeda Jovana Vitasa sa sjeverne strane.

Iza učitelja Tomića učiteljevali su: Giba Luka, Melanija Dimić, Vera Dimić, Ivan Perak, Cik    Mara, Antun Radešić i Franka Perak-Radešić. Za vrijeme 1. svjetskog rata škola je nesmetano   radila.

           2.svjetski rat nije poštedio školu. Učitelji su otišli, a škola je bila stan Čerkezima. Tom prilikom nestala je i arhiva, knjige, a učionice, vrata i prozori su bili oštećeni. U sjevernom stanu su bili konji, a pod je bio crn od vatre. Ljudi pričaju da su Čerkezi pri odlasku školu zapalili. Spasili su je slučajno dvoje ljudi, Jula Dobrinčić i Franjo Udžbinac koji su naišli i brzo ugasili   požar. Poslije rata službovao je ovdje Shejbal Antun koji je imao puno posla popravljajući uništeno. Na sjevernom dijelu školskog zemljišta sagrađen je zadružni dom. Tada su u školi radili sljedeći učitelji: Volf Vaclav, Varenika Jovanka, Vujić Emilija, Šukić Mirjana, Kalinovčić Štefanija, Armić Josip i Ankica, Kalinovčić Franjo, Cvjetičanin Gojko, Knežević Nikola, Stavinoha    Dragica i Kondić Milenko.

Nakon rata kulturno prosvjetni rad je procvjetao. Osnovana je Češka beseda, Prosveta,     Nogometni klub Borac te Dobrovoljno vatrogasno društvo. Počela je gradnja ceste Pavlovac – Dražica, a na Česmi je postavljen novi željeznički most. Proradilo je i šumsko radilište Česma. Škola je djelomično popravljena i moglo se početi s radom.

U razdoblju od 1958. – 1960. godine, izgrađeno je igralište i ograda škole, provedena je električna struja. Izvršena je obnova škole i uveden češki jezik.

         1961./62. godine radile su dvije učiteljice od 1. do 4. razreda. Pristigli su i novi učitelji:  Šimunić Emil i Butorac Marjan. 11. rujna održana je prva sjednica u prisustvu druga Balaška    Ivana , upravitelja škole.  3.lipnja je u Velikom Grđevcu bilo otkrivanje spomen ploče Mojci Birti čije je ime škola kasnije i nosila.

         1962./63. Ove godine škole je brojala 162 učenika od 1. do 4. razreda.  Došli su novi učitelji – Ana i Petar Cvetković.  Te godine zima je bila jaka i hladna. Temperatura je iznosila -28⁰C, a visina snijega je bila 60 do 70 cm.

         1963./64. U školi rade Ana Cvetković i Kalinovčić Štefica ( niži razredi ) i Cvetković Petar i Šimunić Emil ( viši razredi ).

        1965./66. Učenici 5. i 6. razreda prelaze u Veliki Grđevac. U selu je počela izgradnja nogostupa.  1.svibnja počelo je raditi kino. Osposobljena je dvorana u domu u kojem su se odvijale predstave.

         1966./67. Nastava se odvijala u tri odjeljenja. Radili su: Ana i Petar Cvetković, te Kalinovčić Štefica.

        Najjužnija učionica predana je omladincima i osposobljena za čitaonicu.

      1967./68. Broj učenika: 72. Cvetković Petar odlazi u Veliki Grđevac gdje predaje tjelesni   odgoj. 25.svibnja ukida se pruga Bjelovar – Garešnica, te Pavlovac – Dražica.

        1968./69. Broj učenika : 64. Škola dobiva novi namještaj i pristupilo se ograđivanju škole.

         Od 1970. godine do 1973. godine radi se u dva odjeljenja. Radile su Štefica Kalinovčić i Cvetković Ana.

        1973./74. U školu se uvodi voda i uređuje se sanitarni čvor.

        1974./75. Broj učenika: 50.

        1975./76. U selu je izglasan referendum- gradit će se cesta kroz selo i nova školska zgrada.

        1976./77. Broj učenika: 42. U selu je izgrađena makadamska cesta, osnovan Nogometni klub Borac.

        Do 1990. godine nema zapisanih podataka, a tada je u školi bilo 54  učenika, radilo se u dva odjeljenja. Radile su učiteljice Marija Čičak i Lovorka Bakarić.

      1991./92. Te 1991. godine, izbio je Domovinski rat. Škola je počela s radom u studenom. Ovaj rat nije ostavio materijalne štete u našem selu i školi, ali su mnogi tate morali napustiti svoj dom i braniti domovinu.

      U razdoblju od 1992. godine pa sve do danas broj djece je stalno opadao. U školi su radile brojne učiteljice: Marija Čičak, Lovorka Pralas, Elenka Šimek, Renata Bišćan, Lidija Častek, Tihana Čvek, Ljiljana Vlahovac, Sanja Halauš. Radili su tu i učitelji: Mile Milosavljević i Vlaho Čoić.

Danas rade učiteljice Tihana Čvek i Valentina Prebanić. Sada ima 16 učenika, radi se u 2 razreda. Za ovo vrijeme škola dobiva novi izgled. Sanirano je krovište, stolarija, podovi i sanitarni čvor. Obnovljen je nogostup, uređen okoliš škole. Članovi Moto kluba Pavlovac očistitili su prostor iza škole i uredili moto stazu.

       Nadamo se da će ova škola doživjeti još mnogo promjena u izgledu, da će odzvanjati dječjim smijehom i da će kroz nju proći još puno, puno malih, znatiželjnih glavica.

        S ponosom mogu reći da mi je bilo zadovoljstvo i čast raditi 20 godina u ovom selu i školi.

                                                                                                              Lovorka Pralas, učiteljica RN