| 2016-12-07 08:59:10 PIŠEMO S BJELOVARCEM Povodom Mjeseca hrvatske knjige (15. listopada – 15. studenog) gradski tjednik Bjelovarac raspisao je prigodni litararni natječaj „Pišemo s Bjelovarcem“. Ovoga je puta namijenjen najmlađim čitateljima – učenicima osnovnih škola od prvog do osmog razreda. Ovogodišnja tema natječaja je – Moja obitelj. Školarci mogu pisati o svojim mamama i tatama, braći i sestrama, djedovima i bakama, plišanim igračkama i kućnim ljubimcima – svima koje smatraju članovima svoje obitelji. Radovi se mogu slati sve do 10. prosinca ove školske godine. Prosuđivat će ih članovi stručnog povjerenstva – voditeljica dječjeg odjela Narodne knjižnice „Petar Preradović“ Vjeruška Štivić, tajnik Vijeća ogranka Matice hrvatske BBŽ Slaven Klobučar i autorica priča za djecu Nada Trgovac. Za autore najboljih uradaka pripremljene su vrijedne nagrade koje će im biti podijeljene uoči božićnih blagdana. Najbolji uradci birat će se u dvije kategorije – za više i za niže razrede. Tijekom natječaja radovi se objavljuju na portalu BBZinfo te u tjedniku Bjelovarac.
U Natječaju sudjeluju i učenici naše škole. U prilogu pročitajte neke od njihovih radova. Nadamo se njihovom uspjehu!
Lucija Prebanić, 5.a i Jakov Prebanić, 7.b
Moja baka
Moja je baka najbolja na svijetu! Uvijek me oraspoloži i uljepša dan. Mogu se osloniti na nju u svakom trenutku, pa i onim najtežim. Zna rješenje svakog mog problema.
Rado se prisjećam našeg zajedničkog ljetovanja - bilo je prekrasno! Ljetovale smo u Rijeci gdje smo provele pet prekrasnih dana. Odlično smo se zabavile! Svakog smo dana išle na plažu, ponekad i dva puta, svašta mi je kupila, iako znam da to nije bitno jer su u životu bitna djela koja radimo, a ne stvari.
Jako je volim i ona mene. Učinit će sve ne bi li me usrećila – njena sreća je i moja. Ipak, takve su bake. Vidimo se svakoga dana, i nikad niti ne pomislim da će mi u nekom trenutku nedostajati. Ali, sjećam se, kada se nismo iz nekog razloga vidjele čak dva tjedna, jako mi je nedostajala.
Ne mogu ni zamisliti kako će mi biti kada više ne bude sa mnom. Znam da će mi previše nedostajati jer je neizmjerno volim i željela bih da bude sa mnom cijeli moj život.
Lucija Pinezić, 6.r.
OŠ Mate Lovraka, Veliki Grđevac
Voditeljica: Ivana Ontl Horvat
Moja najdraža baka Moja baka i ja smo jako vezane. Odmila me zove „milo moje“ i „zlato bakino“. Baka kaže da sam joj najdraža i jedina ženska unuka, da i ostale unuke voli, ali mene najviše. Kada sam bila mala, ona me čuvala dok su mama i tata bili na poslu. Vrijeme smo provodile u zajedničkoj igri u prirodi – ljuljačka, crtanje, igre skrivača, hranjenje životinja, odlasci u vrt nešto je što će mi zauvijek ostati u sjećanju. Sada kada sam već učenica šestog razreda, toga više nema jer dopodne provedem u školi. No, za njezin sam rođendan organizirala pravu rođendansku zabavu, a da to nije ni znala! Zamolila sam mamu da napravi tortu i u goste pozove svu našu bližu rodbinu. Kada smo se svi okupili, torta je već čekala na stolu. Baka je bila vani u dvorištu, a kada je ušla u kuću, iznenadila se kada nas je ugledala sve na okupu. Bila je presretna. Na stolu kraj torte ostavila sam joj pismo u kojem sam napisala sva svoja sjećanja na djetinjstvo provedeno s njom. Dok je baka čitala pismo, sakrila sam se. Odjednom sam je začula kako plače. Nakon toga me zagrlila i izljubila. Rado se prisjećam tih lijepih trenutaka, iako znam da ću i ja plakati kada nje više neće biti, ali o tome ne želim niti misliti. Lucija Sojka, 6. razred OŠ Mate Lovraka, Veliki Grđevac Voditeljica: Ivana Ontl HorvatBožićni blagdani u mojoj obitelj Božić je moj omiljeni blagdan zbog darivanja, sreće i osmijeha što ga pružamo drugima, a i oni nama. Prije Božića dolazi Badnjak. U mojoj je obitelji običaj da ukrasimo lijeskinu granu, bacimo je na najniži krov kuće i da na taj način probudimo članove obitelji koji u njoj spavaju. Mi djeca tada uvijek dobijemo za nagradu čokoladu, bombone ili pokoju kovanicu. Od moje sedme godine tata i ja navečer ukrašavamo lijeskinu granu, a onda se budimo u tri sata ujutro, a do osam se sati vratimo kući. Mama, tata, sestra i ja tada ukrasimo božićno drvce, a moja sestra Lana uvijek stavlja zvijezdu na jelku. Poslije mama i ja pečemo kolače, sestra se igra s bakom, a tata i stric peku prase. Tada krenemo na spavanje. S nestrpljenjem se svaki čas probudim, pogledam ispod bora, ali – ništa. Tada se tužna vratim u krevet. A ujutro se uvijek zaboravim probuditi, već me probudi moja sestra. Na božićno nas jutro ispod božićnog drvca uvijek dočeka poklon kojem se veselimo pa makar to bila i najmanja sitnica. Poslije toga moja obitelj i ja krenemo na Svetu Misu. Kada se vratimo kući, čeka nas božićni doručak. Moja mama se uvijek potrudi da nam na Božić ništa ne nedostaje - jedemo sarmu i pečenicu, a poslije se zasladimo kolačima. Poslije božićnog ručka obično idemo u goste. Najviše se veselim bijelom Božiću kada se sa svojim prijateljima grudam i radim snjegovića. A navečer zaspim s lijepim snovima, srca punog ljubavi, sreće i veselja i svima želim da provedu ovako lijepo Božić i Badnjak kao ja. Iva Komljenović, 6. razred OŠ Mate Lovraka, Veliki Grđevac Voditeljica: Ivana Ontl Horvat |
| Osnovna škola Mate Lovraka Veliki Grđevac |